Portal za žene

Uobičajene bolesti prljavih ruku

Pod uobičajene bolesti prljavih ruku ubrajamo mnoštvo zaraznih oboljenja. Uzročnici ovih oboljenja su virusi (Hepatitis A, poliomijelitis, virusne dijareje), bakterije (trbušni tifus, dizenterija), paraziti (amebna dizenterija). Crijevne zarazne bolesti, bilo da se radi u slučaju bolesnika ili kliconoši, prilikom defekacije (hepatitis A, trbušni tifus, dizenterija) ili uriniranja, ako ne operu ruke na higijenski ispravan način, neposrednim dodirom mogu lako prenijeti infekciju na drugu osobu slabijeg imunološkog sustava. Prljave, klicama zagađene ruke imaju ključni značaj u prenošenju osnovnih uzročnika crijevnih, respiratornih ili kožnih zaraznih bolesti.

Ove zarazne bolesti se mogu prenijeti i indirektnim kontaktom koji se ostvaruje putem kontaminiranih predmeta i stvari koje je prethodno koristila bolesna osoba ili kliconoša.

Stoga, ruke treba prati ne samo pre jela, već i posle korištenja WCa. Ako pranje ruku nije odmah moguće ne treba dodirivati usta, nos ili oči, kao ni predmete preko kojih bi se naknadno kontaminirali prsti sve dok se ne operu ruke. Pranje ruku običnom, tekućom vodom i sapunom je izuzetno važna preventivna mjera. Ruke služe kao direktan i kao indirektan put prenošenja zaraznih bolesti, a njihovim pranjem smanjuje se opasnost da se čovjek zarazi i da zarazu prenese na druge.

Posuda sa vodom u kojoj je sapun također može sadržavati mikroorganizme - uzročnike zaraznih bolesti, pa je stoga neophodno na javnim mjestima koristiti tečni sapun u zatvorenim posudama. Za brisanje ruku se ne bi trebao upotrebljavati zajednički ručnik, već papirni ubrusi ili maramice, sušilo za ruke ili jednostavno pustiti da se ruke osuše same.

Epidemiološki gledano, suhi predmeti su sigurniji od vlažnih, metalni od plastičnih ili papirnih s obzirom da na metalnoj površini zarazne klice kraće opstaju, a oni izloženi suncu su sigurniji od onih koji su držani u mraku. Jako zagađene predmete, predmete izložene očiglednoj kontaminaciji potrebno je dezinficirati ili uništiti.

Djeca se kao populacijska skupina mogu smatrati kategorijom podložnom zarazi pogotovo kada je u pitanju širenje infekcija fekalno-oralnim putem zbog svojih psiho-fizioloških karakteristika. Ovdje se, prije svega, misli na oralni put spoznavanja okoline posebice u uzrastu od 1 do 5 god, a i na češće konzumiranje manjih obroka što predstavlja dodatni faktor rizika kada je u pitanju unos namirnica zaraženih infektivnim agensima.

Kada su djeca predškolskog uzrasta u pitanju higijenske mjere za sprečavanje širenja takozvanih bolesti prljavih ruku sprovode se pasivno, od strane roditelja i odgajatelja uz postepen zdravstveno odgojni rad, dok bi kod školske djece trebalo vršiti intenzivniju i izravniju edukaciju sa predočavanjem realnih rizika i ozbiljnosti posljedica konkretne zarazne bolesti.

Izuzetno je važno educiranje, kako djece, tako i odraslih u vezi sa osnovnim elementima higijenskog ponašanja pri korištenju sanitarnih instalacija i osobne higijene. U predškolskim i školskim ustanovama od ključne je važnosti omogućiti postojanje tople vode u sanitarnim prostorijama, tekućeg sapuna ili sredstva za dezinfekciju. Pri tome bi trebalo potaknuti djecu da sama aktivno sudjeluju u održavanju higijene tih prostora, već samim tim što se pravilno pridržavaju propisanih mjera osobne higijene.

A u situaciji kada postoji povećani rizik od nastanka nekog specifičnog zaraznog oboljenja trebalo bi osigurati da poseban nadzor nad mjerama osobne higijene koje djeca sprovode u tim ustanovama. Također, bilo bi poželjno da se oprane ruke brišu papirnatim ubrusima za jednokratnu upotrebu, a ne platnenim ručnicima.
Redovita kontrola načina distribucije namirnica točnije, samog vozila za dostavu hrane, posuđa, mjesta u kuhinji gdje se ta hrana skladišti, kao i provođenja mjera osobne higijene osoba koje tu hranu služe djeci.

Bitno je i osigurati i pojačati kontrolu mogućnosti da djeca kupuju i konzumiraju hranu van školskog objekta ili pak uvesti pojačanu kontrolu objekata u školskom dvorištu i u neposrednoj blizini škole gdje djeca kupuju gotovu hranu.

Kontinuirana kontrola radnih površina na kojima se priprema hrana, redovne i pojačane mjere održavanja higijene prostorija, namještaja, dvorišta te kontrola dispozicije organskog otpada preostalog nakon dječjih obroka također spadaju pod ključne mjere suzbijanja širenja zaraznih bolesti.