Portal za žene

Tjelesni razvoj u prve dvije godine

Malo dijete u prve dvije godine života: tjelesni razvoj, socijalni razvoj i razvoj osobnosti i emocionalni razvoj. Novorođenče ima oko 10 – 14 milijardi živčanih stanica u kori velikoga mozga, ali nisu sve zrele. Lubanjske se kosti vremenom povećavaju, stanice mozga rastu te je time omogućen daljnji rast i razvoj. Dok stanice mozga ne dosegnu određenu fizičku i kemijsku razinu zrelosti – nema nikakvog učenja.

Sazrijevanje i spremnost

Tjelesni razvoj ne ovisi samo o sazrijevanju središnjeg živčanog sustava, nego i o sazrijevanju lokomotornog sustava. Sve dok dijete nije spremno za izvršenje neke zadaće, ne pomaže nikakva vježba. Zanimljiva je činjenica kako dijete ne nauči hodati nego sazrije za hodanje. Pritisak okoline na nezrelo dijete izaziva nezadovoljstvo kod djeteta. To, naravno, ne znači kako poticaji iz okoline ne pomažu. Onoga trenutka kad dijete dosegne zrelost, poticaji okoline pomažu učenju.

Kretanje

S mjesec dana dijete okreće glavu ležeći na trbuhu. Razvoj kretanja počinje oko drugog mjeseca. Dijete tada podiže prsa oslanjajući se na ruke. S četiri i pol mjeseca dijete sjedi poduprto. Kako stječe vještine korištenja ruku i nogu, razvija se i vještina kretanja. S pet mjeseci dijete se može potpuno okrenuti ako ga položimo na leđa ili na trbuh. U dobi od šest i šest i pol mjeseci dijete pravi prve pokušaje kretnji prema naprijed te kasnije sjedi samostalno, bez oslonca. S osam mjeseci dijete ima sposobnost i snagu da sjedne i nagne se naprijed. S deset mjeseci dijete hoda uz pridržavanje. U razdoblju od 13 – 15 mjeseci starosti dijete jeu stanju podržavati vlastitu tjelesnu masu i to je razdoblje u kojem većina djece prohoda. Prvi koraci su nesigurni, noge su razmaknute i savijene, trbuh je izbočen prema naprijed. Dijete obično posrće.

Sposobnost hvatanja

Hvatanje je sposobnost primanja i zadržavanja predmeta u šaci ili među prstima s palcem nasuprot ostalim prstima. Ne treba miješati voljno hvatanje s refleksom hvatanja. Refleks se gubi oko četvrtog mjeseca, a voljno hvatanje se javlja s oko pet do šest mjeseci. 

Ljevorukost i desnorukost

Prednost upotrebe jedne ruke, tzv. lateralnost, uočava se u različitim aktivnostima poput bacanja lopte, crtanja, držanja žlice... Ne javlja se do četvrtog mjeseca života. Porijeklo lateralnosti je nepoznato – moguće je da se prenosi s roditelja na dijete, ali moguće je i da na lateralnost utječe okolina. Oko 19 mjeseci se uočava aktivna i pasivna ruka.  S dvije godine većina djece daje prednost jednoj ruci koja se učvršćuje do polaska u školu. Dešnjaci su zbog svoje brojnosti u prednosti, a ljevaci se moraju prilagoditi – učenje pisanja najveći je problem, zatim korištenje igre, kvake, alata, slavine, škara... Međutim, oni to uspješno prevladaju i to ne predstavlja teškoće u njihovom daljnjem životu.

Hvatanje i dječja umjetnost

Djeca počinju sa šaranjem odmah nakon prve godine svojega života. Prve su šare obično podcijenjene od roditelja, ali su važne jer djecu ispunjavaju zadovoljstvom. Vremenom pokreti postaju više usklađeni. Iz tog razloga šare slijede predvidljiv razvoj. Šare su prvo pretežno vodoravne ili cik – cak linije, a kasnije su kružne. Krajem druge godine djetetova života vidljiv je napredak u šaranju, dijete se drži rubova papira, a šaranje je kontrolirano.Iako postoje veće različitosti među djecom u rastu i razvoju, u prve dvije godine života određene se promjene odvijaju redoslijedom, sukladno razvoju stanica mozga. Roditelji trebaju pomno pratiti rast i razvoj svojega djeteta – tada će uvidjeti koliko su djeca kao ljudska bića nepredvidiva i koliko je zanimljiv tok od rođenja pa do nastanka odraslog čovjeka.