Portal za žene

Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću–ADHD

Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, poznat i kao ADHD odnosno attention deficit hyperactivity disorder, razvojni poremećaj samokontrole je sindrom s osnovnim obilježjima nepažnje i nemira, koji susrećemo kod djece predškolske i školske dobi, pa i adolescenata, a samo izuzetno i u odrasloj dobi. Ovdje se ne radi samo o razvojnoj fazi koju će dijete prerasti i nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju niti je znak djetetove "zločestoće". Učestalost je kod 1 – 5% populacije te je učestaliji kod dječaka nego kod djevojčica.

Smetnje ovog poremećaja uglavnom obuhvaćaju područja: pažnje, percepcije, motorike, učenja, mišljenja, odnosa, emocionalnosti, ponašanja, spavanja te različitosti u tjelesnom razvoju.

Kako prepoznati dijete sa poremećajem pažnje s hiperaktivnošću:

• Dijete počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih.
• Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem.
• Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu.
• Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli.
• Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
• Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem.
• Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke.
• Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani.
• Pogrešno tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice.
• Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno.
• Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.
• Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio.
• Previše je pričljivo, često prekida razgovor.
• Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede.
• Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje.
• Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije negoli pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka.
• Govori, pjeva i šapće samo sebi.
• Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.

!VAŽNO! Sva djeca sa navedenim poremećajem ne pokazuju ista ponašanja, a sva ponašanja (simptomi) se ne javljaju na isti način u svim situacijama.

Ponašanja se tipično pogoršavaju u situacijama u kojima se traži trajnija pažnja ili mentalni napor (npr. grupne situacije kao što su učenje u razredu, zajednički ručak) ili kojima nedostaje privlačnosti, vedrine, dinamike, nečeg novog (npr. slušanje učitelja, slušanje, čitanje ili pisanje dužih tekstova, a u odrasloj dobi je to rad na stalno istim i monotonim poslovima). ADHD se najčešće dijagnosticira s početkom osnovnog školovanja, odnosno u školskom uzrastu djeteta, a s postavljanjem dijagnoze treba biti iznimno pažljiv.

Podtipovi poremećaja pažnje s hiperaktivnošću ADHD-a:

• hiperaktivna djeca
• impulzivna djeca
• djeca s poteškoćama pažnje i koncentracije

Hiperaktivna djeca su neobično aktivna već u dojenačkoj dobi dok su u kasnijoj dobi stalno u pokretu, nestrpljiva. Rano prohodaju, nespretna su, loše planiraju i predviđaju posljedice svojih aktivnosti te su nekritična u prilaženju nepoznatim osobama. Hiperaktivna djeca su neustrašiva, zaboravna sa izraženim teškoćama u organizaciji.

Impulzivna djeca najčešće imaju teškoće s kontrolom u reagiranju na signale, podražaje ili događaje koji su nevažni za obavljanje tekućih zadataka, reagiraju bez razmišljanja o mogućim posljedicama ponašanja, skloni su nezgodama i ozljedama, podložna nagovaranju,
radoznala sa izraženim poteškoćama sa stvaranjem i održavanjem prijateljstava

Djeca s poteškoćama pažnje i koncentracije vrlo teško uče te mogu imati teškoća s akademskim uspjehom, ali i s usvajanjem praktičnih i motoričkih vještina. Imaju naglašene poteškoće s učenjem govora, posjeduju sposobnost da nauče potrebne vještine, ali im je potrebna pomoć kako bi uspjela zadržati pažnju dovoljno dugo da to i učine.
Ova djeca imaju teškoće u domeni zadovoljavajućih odnosa sa članovima obitelji i prijateljima.

Uz već navedena karakteristična ponašanja javljaju se dodatne smetnje (neke kao posljedica) koje se razlikuju ovisno o dobi i razvojnom stupnju, ali i o težini samog poremećaja. Neke od dodatnih smetnji mogu biti:

• Slab školski uspjeh - teškoće u učenju
• Nespecifične teškoće u učenju
• Poremećaji govornog i jezičnog razvoja
• Razvojno zaostajanje
• Veze s odraslima
• Teškoće u odnosima
• Nisko samopoštovanje
• Psihijatrijsko-psihološki poremećaji
• Tourette sindrom
• Hiperaktivnost, impulzivnost i teškoće s održavanjem pažnje mogu ozbiljno narušiti djetetovu sposobnost za učenje:
• zaostajanje za razredom
• teškoće u čitanju i pisanju
• buka i pokreti oko njih vrlo im lako skreću pažnju
• često propuste važne informacije ili upute
• neuredan i nečitljiv rukopis
• teško podnose dugi boravak u školi
• 90% pokazuje smanjenu produktivnost u školskom radu,
• 90% postiže snižen uspjeh u školi,
• 20% ima teškoće s čitanjem,
• 60% ima ozbiljne teškoće s rukopisom,
• 30% prekida školovanje,
• 5% završava fakultetsko obrazovanje, za razliku od 25% djece iz opće populacije.
• suočavanje s tekstom predstavlja problem zbog motoričkog nemira i smetnji pažnje i koncentracije
• sporo pišu
• teško prepisuju s ploče
• poteškoće u orijentaciji na papiru (preskaču stranice u bilježnici ili okrenu bilježnicu naopako)
• i kad je tehnika čitanja usvojena često imaju teškoća s razumijevanjem teksta (s povezivanjem priče sa vlastitim iskustvom)
• vještine slušanja obično su bolje razvijene od čitalačkih vještina

Kako pomoći djetetu sa poremećajem pažnje na nastavi:

• razlomiti tekstove na manje dijelove
• koristiti tekstove u stripu
• uvažavati sporost pri pisanju
• dati mu gotov tekst da zalijepi u bilježnicu ili diktirati umjesto prepisivanja s ploče
• čitati im na glas (ali ne predugo)
• poticati ih da vizualiziraju događaje u priči (neka stvaraju slike u glavi i opisuju ih)
• učiti ih kako koristiti isticanje bitnih činjenica u udžbenicima (podebljani tekst, okviri)
• tražiti da predviđaju (što misle da bi se u priči dalje moglo dogoditi)
• poticati pisanje zabilješki i korištenje markera pri čitanju i učenju
• razvijati rječnik (što je širi vokabular bolje je i razumijevanje teksta)
• prevesti jezične figure (doslovni su)
• naučiti ih da čitaju između redova
• pomoći im izabrati literaturu koja odgovara njihovim interesima

!VAŽNO! Ne smijemo zaboraviti, dijete / osoba sa ADHD-om prvo je dijete, osoba, sa imenom i prezimenom, svojom osobnošću, željama, osjećajima, interesima, na koje ovaj poremećaj svakako djeluje, ali nikako ne pretvara osobu u skup simptoma na kojima i sa kojima moramo "raditi".