Mon03302020

Last updateTue, 07 Aug 2018 5pm


Svi smo mi (grješni) ljudi

svi smi gresni

Nakon poduže šetnje, izmijenjenih pogleda i rečenica i previše čaša medice pomislih kako je nemoguće spasiti subotnju večer. Šačica novopečenih Zagrepčana i Riječana i nekoliko starosjedioca inače su sastojci za odličan večernji izlazak samo što se katkad teško odlučiti između sveopćeg gužvanja u kafiću i mira te strane glazbe i domaćica što je kulminiralo polusatnim stajanjem ISPRED kafića i upuštanjem u kojekakve mudre razgovore.

Neke su stvari ostale jednake, a neke su se, ipak, promijenile. Stvari koje su ostale iste su: ženski problemi (o kojima je i muški dio primoran slušati s oduševljenjem, ili, pak, u posebnim, zapravo, češćim prilikama, s prijezirom).

Domaćice smo ovoga puta, baš kao i mirno mjesto za popiti piće (ne)vješto izbjegli, što je pogreška. Jer smo time samo potpirili ženske probleme. Našli smo se svi skupa u vrtlogu interesa. Bujajućih i onih koji splašnjavaju (a, koji nisu poželjni). Živciraju me veseli i pijani ljudi oko mene. D. nesebično izlazi sa mnom na zrak te se počnemo upuštati u mudre razgovore koji su nastali zahvaljujući interesima. Splašnjavajućima.

Kažu kako trebamo ponavljati, ponavljati i ponavljati jer je ponavljanje jedini način kako bismo nešto naučili. Prevedeno na moj, poseban jezik to bi značilo kako trebamo griješiti, griješiti, griješiti i griješiti pa naposljetku možda, ipak, izvučem(o) neku pouku. Kada je riječ o greškama i učenju iz istih – svi smo mi đaci. Vječni prvašići.

Koliko je učenja (čitaj: griješenja) dovoljno kako bismo naučili? Kažu kako je „pametnome jednom dosta.“ Hm, znači li to kako našu Lijepu Našu sačinjavaju, da se blago izrazim, glupani? Zašto je griješiti nemoguće? Griješiti je nemoguće iz jednog razloga – kako bismo (nešto) naučili. D. kaže kako se nitko ne bi trebao dati „za.......i“ nikome. I kako splašnjavanje interesa treba ignorirati i pronaći drugu (ili drugoga) kojemu je interes u porastu. U pravu je. Griješimo u svemu, a najviše u međuljudskim odnosima. Možda iz razloga zato što je to najzahtjevniji posao od svih koje imamo; potrebno je naći se sa svima na nekoj sredini između naših želja i onoga što je moralno. Možda? A, možda bismo jednostavno, svi skupa, trebali prestati pronalaziti opravdanja za činjenje pogrešaka. Primjerice, nije li dosta shvaćanja sebičnih ljudi koji imaju problema s davanjem i primanjem ljubavi? Žene prednjače u shvaćanju svega i svačega oko sebe. Češće negoli muškarci oklijevaju sa „zaokruživanjem“ priče. Čine ogromne greške i nikako da nauče kako je ponekad jedini lijek za ublažavanje nemile novonastale situacije – okrenuti se i otići te time završiti sve priče kojima je rok trajanja odavno istekao. (O.K., poneke si mogu dati i oduška – polijte nositelja radnje nekakvim pićem. Zatim se okrenite i otiđite.)

Još se umorniji vraćamo u gužvu. I moj je interes naglo opao, baš  kao i moje raspoloženje. Čujem V. kako iz sveg glasa viče: „Slikaaaj naaas dvijeee kraaaljiceee!“ Nismo izdržali. Važno je da svi stanemo u kadar. Smilio mi se i ostatak pijane gomile.

Odluka je, potom, pala na domaćice. Stojim u baloneru i smrzavam se čekajući u redu, kupujući kartu. Nakon što ju je onaj simpatični, veliki na ulazu provjerio, ne bacam ju. Možda završi u Muzeju prekinutih (ne)veza. Kao podsjetnik na dan kada su splasnuli određeni interesi i... porasli neki drugi.

by Ela Vujanić

Zdrava Prehrana

Kulinarski savjeti

savjeti zdravlje

Frizure

Brzi i korisni savjeti

Recepti

Moda

Moda
Modni trendovi

Ljepota

Prirodna kozmetika
Prirodna kozmetika

Dijeta

dijeta
Dijetalni recepti

Seks & Odnosi

sex i odnosi
Savijeti i iskustva

Recepti

recepti
Moja online kuharica