Sun02162020

Last updateTue, 07 Aug 2018 5pm


Podizači

podizaci

Postoje ljudi Podizači. Oni koji su tu uvijek kada zagusti, kada je nepodnošljivo. Ili, pak, kada naša „ovisnost“ postane prevelik, gotovo pa nerješiv teret. Da, oni su tu. Podizači. Onda kada je naša „memorijska kartica“ prepuna. I kada joj je potreban reset. Kao, primjerice, kada ne postoji izlaz iz veze sa strastima, ali bez zajedničkih strasti. Zapravo, samo je jedna osoba pronašla izlaz iz takve veze, a ta jedna osoba nismo niti vi, niti ja. Tko je? To je i više nego lako za zaključiti... Nije to čak niti bila toliko loša veza. Bilo je lijepo dok je trajalo, a trajalo je – kratko. Vrlo kratko. Jedini stvaran problem leži u vezanju. Vi ste se previše vezali. Za sve. I za ono materijalno i za ono nematerijalno. Ovo je drugo gore.

Nedugo se nakon toga nađete na kavi. S njima. Polovicom singlica, kratkosvirajućih (?) žena baš poput vas i s onom manjinom, zauzetih, dugosvirajućih (?) žena. Nekoć ste bili jedna od njih. Nakon što ste ispričali cijelu svoju tužnu, pretužnu priču, pokušavate izgledati samodopadno jer ste primijetili kako se ova druga skupina „sretnica“ jada kako On i dalje ostavlja svoje čarape posvuda po stanu. Vi kimate glavom i pokušavate izgledati dovoljno suosjećajno. Čak i pomalo sretno jer više nemate takvih „problema.“ Vaša se samodopadnost vrlo brzo istopila. Suosjećanja je, također, počelo manjkati. Niste loši, ne nikako, a niti ostatak družine. Pokušavate tu novonastalu situaciju pripisati okolnostima koje su takve kakve jesu. Trenutačno.

I, potom, za vaš stol sjedne ona, Podizač. Neki su ljudi jednostavno rođeni kao Podizači. Oni, koji će u trenu pročistiti vašu „memorijsku karticu“ od suvišnoga smeća. Nakon čijih ćete se pogleda, osmijeha, riječi, ili, pak, samo šutnje, osjećati pročišćenom i spremnom za nove podatke. Radosnije. Podizači, čiji karakteri sjaje i zbog kojih se i vi osjećate sjajnom. U životu se ne treba pitati imamo li kojega Podizača u svojoj blizini, već jesmo li Podizači, ali kada sam se već pitala...

Tko se boji zubara još? Ta mi se rečenica vrzma glavicom u pravome trenutku – dok čekam svoj red ispred vrata iza kojih se čuje onaj neugodni zvuk aparata za brušenje zubi. Pomislim kako mi tako i treba, kad odlučim pošto-poto biti revna. U to mi stiže ohrabrujuća SMS-poruka od mojega dragoga prijatelja D., koji dobro zna koliko mi je nelagodno ići zubaru. (Posjedujem mali prag boli kojega nerado prelazim.) A, nedugo zatim i još jedna ohrabrujuća SMS-poruka, od K. I onda potvrdim svoju misao... Podizači. Toliko ih je u mojemu najbližem, najužem okrilju. Razmišljam o njima još neko vrijeme... I, podsjetih se svojih tjednih „obaveza“ i shvaćam kako ću se s njima družiti kroz cijeli ovaj tjedan. Kako biti loše raspoložen uza sve te divne ljude?

Živjeli Podizači i, moje odlično, ovotjedno plemenito ljenčarenje, koje mi dopušta druženje s tima istima!

by Ela Vujanić

Zdrava Prehrana

Kulinarski savjeti

savjeti zdravlje

Frizure

Brzi i korisni savjeti

Recepti

Moda

Moda
Modni trendovi

Ljepota

Prirodna kozmetika
Prirodna kozmetika

Dijeta

dijeta
Dijetalni recepti

Seks & Odnosi

sex i odnosi
Savijeti i iskustva

Recepti

recepti
Moja online kuharica