Sun02162020

Last updateTue, 07 Aug 2018 5pm


„I have an addiction, Sir!“

carry

Jednom davno rekla je Carrie Bradshaw u „Seksu i gradu“ kako jednostavno MORA popušiti cigaretu na nekom od zabranjenih javnih mjesta jer je - ovisna. Naša ovisnost (o bilo čemu, ne nužno o cigaretama) opravdava poneke naše postupke, jer, ipak, to je ovisnost – ne ovisi samo i isključivo o nama, već je spoj raznorazne kemije u našemu (ženskom) mozgu. To nije samo odraz nas samih, već neke, puno veće i snažnije sile.

Neki su ovisni o cigaretama, neki o nekakvim drugim opijatima, neki o shoppingu, a neki o čokoladi,... Svatko ima ono nešto što voli.

Ono nešto što je samo njihova stvar. Razumljiva samo njima. Ovisnosti je puno, a ja, nasreću, nisam ovisnica ni o čemu. Ili sam, barem, to tako mislila. Prisjećam se kako su mi moje prijateljice, pokušavajući se odviknuti od pušenja, pričale kako „ne znaju što bi s rukama.“ To mi nikada nije bilo jasno. Ne znaju što bi s rukama... Pomislih kako ne puše od rođenja, već unatrag nekoliko godina. Može li nas ovisnost zbilja učiniti nemoćnima – i, naposljetku, doista – ovisnima?

Da je lako postati ovisan o nečemu, saznala sam vrlo skoro. Bio je već, otprilike, treći tjedan kako sam se muvala po knjižarama. Kupujući knjige. Koje mi trebaju i koje mi, sasvim sigurno, ne trebaju. Novac utrošen gotovo pa bez ikakvog stvarnog razloga. Ali, lijepi omoti i novi, mirisni papir su i više nego dovoljno dobro opravdanje za investiranje. Iako, mi, zapravo i nisu nužno potrebni. Moja se kolekcija knjiga opasno povećala. Povećava. (A, novčanik  postaje sve tanji. Opasno tanji.) Prodavače knjiga opravdavam ovim divnim citatom za razmišljanje, C. Morleya, koji bi u prijevodu glasio, otprilike, ovako: „Kad prodaš čovjeku knjigu, ne prodaš mu samo 300 grama papira, tintu i ljepilo – prodaš mu cijeli novi život.“ Ta je ovisnost još i djelomično prihvatljiva. Za razliku od sljedeće.

Par susreta, 0 službenih kava i stotinu izmijenjenih poruka – to je dovoljno da čovjek postane ovisan. O onom osjećaju. J****e, kakva sam ja ovisnica. Jesam. O onom osjećaju. O gotovo pa adrenalinskom osjećaju kada dobiješ ono što želiš i trebaš. Tj., ono što misliš da trebaš. Pokušavam sve to skupa racionalizirati, pripisati kojekakvoj kemiji... Nikako ne zaljubljenosti. Prije svojoj ovisnički nastrojenoj naravi za sve što se događa na (zaljubljenom) planu. Koji čak niti nisam željela.

Okrećem se oko sebe (ne doslovno) i razmišljam koliko nas je još takvih. Ovisnika o nečemu. Ovisnika u prazno. Ja ih u svome životu imam nekoliko. Sve odreda pripadnici ženskoga spola... Rijetko kad muškoga. Jesu li muškarci samo bolji glumci od nas, žena? Prikrivaju li oni bolje svoju (histeričnu) zaljubljeničku narav? Mora da je tako.

Iako, možda je i bolje biti ovisan o tome. Nematerijalnom. Barem nas to, nematerijalno, neće koštati mnogo. Nećemo bankrotirati. Možda duševno hoćemo, ali nije to ništa što se ne može popraviti komadom kolača. I zato bi svatko uza sebe trebao imati jednoga Podizača. S kojim može podijeliti taj komad kolača. Tko su – Podizači?

By Ela Vujanić

Zdrava Prehrana

Kulinarski savjeti

savjeti zdravlje

Frizure

Brzi i korisni savjeti

Recepti

Moda

Moda
Modni trendovi

Ljepota

Prirodna kozmetika
Prirodna kozmetika

Dijeta

dijeta
Dijetalni recepti

Seks & Odnosi

sex i odnosi
Savijeti i iskustva

Recepti

recepti
Moja online kuharica