Sun04052020

Last updateTue, 07 Aug 2018 5pm


Frajeri

frajeri

Rekla je Arijana Čulina jednom, ne tako davno: „Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće.“

Nakon nekolicine frajera, Adrijana i Jelena odlučile su pronaći nekoga drugačijeg, nekoga... nefrajera. Zajedno smo se složile kako riječ „frajer“ uglavnom ima jedan negativni predznak. Zašto? Zato što su oni obično sve samo ne – kavaliri. Neodoljivi su, ali pridržati stolac ili, pak, natočiti vino njima je nepoznanica. I to jača. Frajeri imaju „ono nešto“ i više, osim toga, apsolutno ništa. Ali, nama se, svejedno, čini kako naposljetku, imaju sve. Sve što mi želimo. I sve ono što nam nikako nije potrebno.

Frajer mora biti jak i snažan, pomalo opasan. Naravno, samo neke njegove crte karaktera smiju biti zastrašujuće. Taman onoliko koliko je potrebno za nas kako bismo mislile da živimo na rubu, ali zapravo i same smo svjesne kako smo posve sigurne. Uza sve to, frajer mora biti vjeran. On mora biti i dobar, drag i osjećajan. Ali, ne smije se utopiti u svoj toj svojoj slatkoći. Mjesta za gorčinu mora ostati. Eh, da, frajer mora biti i naša prijateljica (bez prijateljica nije moguće živjeti) i prijatelj (katkad je važno i muško mišljenje). On u isto vrijeme i mora i ne smije imati „onu“ stvar. Ovoga puta, tražili su se oni koji nemaju „onu“ stvar.

Ukalupljivanje, ukalupljivanje... zbog toga su Adrijana i Jelena odlučile s frajera prijeći na potpunu suprotnost tomu. Traže se „nefrajeri.“ Zapravo, ne držim kako je dobro stavljati u kalupe, ali ponekad... jednostavno je neizbježno. Ovo je njihova priča. Možda pomalo okrutna.

Adrijana je upoznala jednoga takvoga (i Jelena, također, ali o tome nešto kasnije). Kako je to bilo samo slatko. On je odmah srušio sve mitove o nefrajerima. I pokazao Adrijani u potpunosti drugačiji svijet. Višesatni razgovori i kilometarske poruke (preko svih mogućih servisa) o bojaznima bile su osvježavajuće. Prvih mjesec dana bilo je lijepo, za promjenu, provoditi vrijeme s nekime tko na takav način gleda na svijet. Uskoro se cijela njihova, nazovimo ju, ljubavna priča svela upravo na to – bojazni. Adrijana se počela pribojavati i pitati ne samo ima li on sreće (iako ima u potpunosti sređen život), već ima li on uopće „onu“ stvar. I onu prohladnu večer kada su šetali gotovo pa polupraznim gradom, nakon višemjesečnoga poznanstva, nećkao se poljubiti ju ili ne. Pa, ipak, ostao je samo čvrsto držati njenu ruku u svojoj dok im se od stiska nisu toliko oznojile da su samo iskliznule... Adrijani je to bilo odvratno, ali i dalje se trudila... Jer, on je bio drugačiji od većine. Prisjetila se jednoga članka o tome kako su muškarci u 21. stoljeću zapravo preslika žena, točnije, kako su osjećajni baš poput jedne žene. Nije vjerovala u to, dok to nije osjetila na svojoj koži. A, nije joj čak niti pridržao stolac pa da ga može nazvati kavalirom.

Jelena je bila u pomalo drugačijem ljubavnom odnosu. Ne samo da nije bila držana za ruku, već ona njegov dodir uopće nije niti osjećala. Često se mislima vraćala svojoj prvoj, pravoj ljubavi riječima: „Znaš, on kad mene zagrli, ja taj zagrljaj rijetko kad osjetim. Pa sam ga jedan dan, ovako, s prstom (pokazuje mi kako ga je lagano dotaknula prstom po ramenu) i pitala osjeti li on taj moj dodir i sviđa li mu se. Rekao je da ne osjeti ništa... Moj mu je pogled sve rekao. Valjda će poraditi na tome...“ A, bogme, niti on ne pridržava stolac, a o otvaranju vina da i ne pričamo. Za svoje bojazni uvijek je raspoložen. Ona je svoj dan, pretpostavlja, provela izvrsno.

Jesu li zapravo današnji nefrajeri samo izlika za sebično ponašanje? Krajnosti nisu nikako dobre... Sredina je poželjna, a čak su, mogla bih reći i frajeri poželjni. Oni su, sudeći po Adrijaninoj i Jeleninoj priči, negdje na sredini. Najčešće, ako u svakoj sekundi naše veze (ovdje pričamo o ljubavnim vezama, ne o onima zakonitima ljubavnim vezama, o takvima još mnogo godina nećemo imati pojma) ne osjetimo potrebu čak niti jednom škicnuti u njegove SMS-poruke, jer znamo da će biti smrtno dosadne i da svaku znamo napamet (jer su tu samo naše), najčešće nešto u potpunosti nije u redu. Jedan životni začin nedostaje, a to je – strast. Strast ne čini ljubav, ali ljubav bez strasti nije ljubav. Složit ćemo se – strast daje potencijal svemu. Zato pozdravljamo i poklanjamo jednosmjernu kartu za putovanje pasivnim muškarcima i onima pretjerano samopouzdanima koji u svome rukavu imaju mali milijun muških fora.

I, da, ne slažem se s Arijanom Čulinom. Bolje da se rodi bez sreće. Za to, ipak, postoji lijek. Usrećit ćemo ga već nečime.

by Ela Vujanić

Zdrava Prehrana

Kulinarski savjeti

savjeti zdravlje

Frizure

Brzi i korisni savjeti

Recepti

Moda

Moda
Modni trendovi

Ljepota

Prirodna kozmetika
Prirodna kozmetika

Dijeta

dijeta
Dijetalni recepti

Seks & Odnosi

sex i odnosi
Savijeti i iskustva

Recepti

recepti
Moja online kuharica