Thu04022020

Last updateTue, 07 Aug 2018 5pm


Sreća

sreca

Sreća je postala okidač mnogih nesreća. To sam zaključila iz svojih osobnih životnih primjera. Ako smo sretni, ustručavamo se to priznati, iz razloga da, štojaznam, ne „ureknemo“ svoje dosadašnje, blaženo stanje. A, kada nam sreća okrene leđa, onda ju redovito zazivamo. U ovome trenu, prisjećam se knjige, jedne od mojih najdražih (CHICK-LIT, naravno) u kojoj je pisalo nešto što mogu podijeliti s ostatkom svijeta.

„Anthony De Mello kaže da se sreća ne može opisati niti definirati, već samo jad. Ispustite sreću i znat ćete. Isto kao što ne možemo definirati ljubav. Ali nedostatak ljubavi, to već možemo definirati.“

Eto! Kada sam sretna i zaljubljena (ili, u ovome slučaju, sretno zaljubljena – još gore) to nije moguće suvislo opisati. Ali, kada me sreća ne prati u stopu – sasvim sigurno, osjećam to. I, ne samo ja, nego i još mnogo ljudi oko mene. Pa, čemu onda riskirati? (Ne bih željela da ljudi oko mene pate. )
Počela sam se ozbiljno pitati kako prigrliti sreću bez bojazni. Naime, nakon što sam prohodala s tadašnjim dečkom, tu, za mene, inače životno bitnu situaciju, počela sam skrivati kao zmija noge. Iako sam bila jako sretna. A, on je bio – normalan. I, to sve iz straha, da, nakon moje sretne obznane naše veze svima, moj dečko naglo ne izgubi zdrav razum (kao što je to bio slučaj s prethodnicima). Jer, duboko vjerujem, da, ukoliko kažem – kako sam sretna s njim, sutradan će me ostaviti preko sms poruke.

I, pogodite što?

Nakon nekog vremena „skrivanja“, moj, nešto širi krug prijatelja, počeo je nagađati o kojem je „sretniku“ riječ. Al', nisam se dala. Isprva. Nakon mukotrpnog nagađanja, odlučila sam priznati sve. Mislim kako bih, da sam u tom trenutku znala njegov JMBG, široke ruke i njega dala. Brbljavica poput mene napokon je došla na svoje. Idućih nekoliko dana živjela sam ni više, ni manje, nego u strahu od nečega poput kataklizme, što bi moju vezu sravnilo sa zemljom.
No, to se, naravno, nije dogodilo.
Osjetila sam golemo olakšanje.

Svatko gaji strah od nečega. Doista, možda je moj strah upravo ovaj – ispustiti sreću. Lakše je biti nesretan. Nego ISPUSTITI SREĆU. Osjećaj kada smo sretni i kada taj osjećaj nestane, sigurna sam, to je gore negoli, jednostavno, cijelo vrijeme biti nesretan. Što me upućuje na to kako bih trebala savladati vlastite strahove. Svladati vlastite strahove (ili, pak, ludilo) – nužno je potrebno, shvatila sam. Odbaciti strah od negativnih reakcija jest mukotrpan posao. Stvarati nove navike jest poželjno... Nove, dobre navike. Možda ćemo tada moći reći kako smo – istinski sretni. (A, možda i ne, jer, ljudi sreću veoma često povezuju isključivo sa zadovoljavanjem svojih potreba, najčešće onih – materijalnih. Po tome gledano, nikada, ali nikada nećemo biti sretni.)
A, i kada budemo sretni – nećemo to izreći na glas. Ili ćemo, netom nakon što to izgovorimo, pljunuti tri puta (ili pokucati u drvo) kako ne bismo to – urekli. (Kao, što bih, vjerojatno, to ja učinila.)

Treba samo živjeti ispunjeno. Raširenih ruku čekati budućnost, bez obzira na sve. Sretno-nesretno, ionako se uvijek vrtimo u krug. A, naglasak je na ovome – živjeti.

By Ela Vujanić

Zdrava Prehrana

Kulinarski savjeti

savjeti zdravlje

Frizure

Brzi i korisni savjeti

Recepti

Moda

Moda
Modni trendovi

Ljepota

Prirodna kozmetika
Prirodna kozmetika

Dijeta

dijeta
Dijetalni recepti

Seks & Odnosi

sex i odnosi
Savijeti i iskustva

Recepti

recepti
Moja online kuharica