Mon04062020

Last updateTue, 07 Aug 2018 5pm


O čizmicama, kuharici i vikendu i...

o cizmicama kuharici vikendu

Sjedim s M. u jednom malenom kafiću. Malenom, u pravome smislu te riječi. Minijaturnom.
Nalazimo se za stolom za koji jedva da obje stanemo. Sjednemo. A, M. je doista mršava.  
Umorne smo od mukotrpnog hodanja po dućanima u potrazi za savršenim čizmicama. (M. je pronašla jedne preslatke, kad smo već kod toga. )

- Molim jednu kavu s mlijekom i jednu kavu sa šlagom. – naručuje M. dok ja uzimam novine sa susjednog stola u nadi da napokon pročitam štivo današnjeg datuma.
„Online“ novine su odlične. Doista. Al', crni prsti su crni prsti.  
Al', novine nisu bile današnje.
Jedino što je bilo novijeg izdanja i  to od prošloga tjedna jest jedan „žuti“ časopis. To bi mi bilo u redu da me zanima tko je od hrvatskih „celebrityja“ s kime prekinuo ljubavnu vezu.
S obzirom na činjenicu kako imam dovoljno svog vlastitog „žutila“ i onoga od svojih prijateljica, „tuđe“ mi ne treba.

I tako se ja latim ni pet, ni šest, negoli – kuharice. M. i ja smo bile gladne. I lijene otići na ručak. Vjerovale smo kako će nam kava biti dovoljna. M. je mogla otići jesti. Ona je mršava. Kava s mlijekom i ručak neće joj mnogo naškoditi.
Meni bi već moglo.
Ukoliko uzmemo u obzir da sam bila nepromišljena i uzela kavu sa šlagom.
Treću toga dana.

Listam kuharicu dok mi se M. smije i pokušava mi ispričati potankosti toga dana.
Ja, sudbonosno, okrećem kuharicu na „jela za dvoje.“
Tragično, al' ja još ne znam kuhati niti za samu sebe.

Doduše, to mi trenutno niti nije potrebno.

Što od, vjerojatno, zagušljivog kafića, a što od utjecaja meni nepotrebnog spravljanja hrane „za dvoje,“ (Pritom, ne mislim na hranu namijenjenu trudnicama. O, ne. Naravno, nisam se odmaknula od „Nje i Njega i Njihovog Visočanstva Ljubavne Veze.“ Pripisujem to sudbini...  Dok stihovi jedne pjesme idu ovako nekako: „Blame it on the alcohol.“ Možda bi takvo što bilo primjerenije od neprestanog „okrivljavanja“ Gospođice, katkad nemilosrdne, Sudbine.)
M. i ja smo počele lamentirati o tome što je sve oko nas poprimilo oblik „za dvoje.“

Shvatile smo, ubrzo, kako je, u nekim stvarima doista neophodno biti „u dvoje.“
Posebice vikendom i u vrijeme raznoraznih obiteljskih domjenaka.

Kada ste u vezi, sve vrvi očekivanjima. Vašima. Prijateljičinima. Roditeljskim.

Vi očekujete, (posebice u svježijoj vezi), kako će On, umjesto da provede po tko zna koji put subotnju večer sa svojim prijateljima, izvesti upravo Vas negdje.

-A, ne ideš s Njim večeras van?- upitala je moja mama ne tako davno u čudu kad sam joj rekla kako me drugi vikend za redom očekuje „girls night.“
(Ja sam mislila kako je to u redu jer smo se viđali gotovo pa cijeloga tjedna... Na žalost, moja mama to nije shvaćala na način na koji i ja, pa su ubrzo počele optužbe kako naša veza zasigurno nije dobra, kako me on ne voli dovoljno i kako zasigurno nešto mulja...)

Ista stvar je i s nedjeljnim poslijepodnevom.
Više od nedjeljnog poslijepodneva volim čak i ponedjeljak.
Jednostavno je – nedjeljno poslijepodne moguće je provesti na obiteljskom ručku (ukoliko mislite da je to u redu, pogledajte dolje), s Njim (ukoliko je tako, mjesto nije od tolike važnosti) ili pak sami (ukoliko je tako, mjesto pogotovo nije od tolike važnosti jer – sami smo.)

Ista stvar je i s obiteljskim ručcima, večerama...

On jednostavno mora doći. Pripremljen na moguća ne tako ugodna pitanja znatiželjnih rođaka.
Ako On ne dođe – ispast će nemarni gad.
Bez obzira na to što ste ga, zapravo, ostavili bolesnog na dvosjedu u dnevnoj sobi.
-Dobar izgovor zlata vrijedi.- tiho će šapnuti sestrična.   
S time će se složiti i ostala nekolicina prisutnih.
A, to će pokrenuti još kojekakva neugodna šaputanja...

Ukoliko dođemo sami postoje dvije opcije: ili će nas suosjećajno sažalijevati zbog toga što još nismo našli Pravoga (to ne želimo) ili će podrugljivo lamentirati o otkucavanju biološkog sata (takvo što pogotovo ne želimo)...

M. i ja smo se već, ispijajući posljednje gutljaje kave, počele pitati postoji li natpis na ulazu u ovaj kafić: „Ulaz isključivo s Njim ili, pak, s Njom.“

Al', na našu sreću, ovaj kafić nemilosrdno ostavlja ljubavne parove – razočaranima.
Uskoro smo odahnule. (Koliko je to bilo moguće u tako malome kafiću.)
Ovdje nije potrebno šepuriti se ruku pod ruku s Njime.
Jer, u njemu je najbolje sjediti za stolom namijenjen jednoj osobi. (Ukoliko ne želite sjediti na prolazu i biti „gaženi.“)
Blažen bio!
Kafić nas razumije!

Za sve informacije o najslađem (čitaj: najminijaturnijem lokalu u metropoli) javite se M. ili meni...

by Ela Vujanić

Zdrava Prehrana

Kulinarski savjeti

savjeti zdravlje

Frizure

Brzi i korisni savjeti

Recepti

Moda

Moda
Modni trendovi

Ljepota

Prirodna kozmetika
Prirodna kozmetika

Dijeta

dijeta
Dijetalni recepti

Seks & Odnosi

sex i odnosi
Savijeti i iskustva

Recepti

recepti
Moja online kuharica