Zakoni prirode

zakoni prirode

Misle da znaju sve o tome. Zapravo, oni ne znaju apsolutno ništa. Nekima je potrebno nešto više vremena, a nekima je potrebno nešto manje vremena. (Kako bi postali svjesni svojega neznanja.) Neki vrijeme mjere sekundama, neki minutama, a neki, pak, satima... Onoga trena kada se to dogodi, kada spoznaju, neće znati što i kako raditi i što i kako su radili. Zakoni zavođenja.

Niste se niti uspjeli okrenuti, a već kujete obmanu. Čavrljanje je započelo vrlo brzo, sramežljivo.

Bez obzira što ste teškom mukom prije toga skoro cijelu večer planirali kako ćete uspjeti proliti neznatnu količinu svijetlog pića (pažljivi ste) na njegovu Ralph Lauren košulju.  (Možda ste razgovarali o vremenskoj prognozi. S gledišta vremenske prognoze, postajalo je vrlo skoro kristalno jasno kako je uz, biometeorološku, i ona emotivna prognoza vrlo dobra. Barem za večeras. Sramežljivo, ali uporno... i dobili ste ono što ste poželjeli.) Istovremeno, odvija se i pribojavanje zbog toga kako izgledate nakon nekoliko čaša i nakon nekoliko otplesanih taktova. Pogledavate prema velikom ogledalu iza vas i u prvi mah zahvaljujete nekomu koga smatrate vrlo pametnim i pravim znalcem, što ih je baš tamo i postavio, a zatim ga proklinjete jer shvaćate kako maskara više nije samo i isključivo na vašim trepavicama, a ruž postojan, baš ondje gdje bi trebao biti. Uz to, što zarijete svoje bijele zube u, sada već, crvene usnice, proklinjete i do prije nekoliko trenutaka voljenu torbicu koju ste mjesecima gledali u DKNY, i naposljetku, napokon kupili, jer što u nju stane? Ruž, novac (kojega i onako nikada nema dovoljno) i više ništa. Staviti kakav Smartphone ili neko drugo od mnogih tehnoloških dostignuća, inače životno važnih, prosto je nemoguće. Uglavnom, u torbicu DKNY ne stane više niti paketić papirnatih maramica pomoću kojih biste mogli popraviti ovaj nered na licu. Lice je, odjednom, postalo projekcija onoga što ste večeras radili.

Njemu se muti pogled, što je utješno. Donekle. Nije utješno jer se, između ostaloga, pribojavate kako se on, sutradan, točnije, već danas poslijepodne neće ničega sjećati. Koliko je, ono, sati? Odlučujete otići s njim, brže-bolje. Zlu ne trebalo. U nešto kasnim, poslijepodnevnim satima, i on će shvatiti kako niti njemu, zapravo, nije trebalo. U glavi smišljate cijeli nastavak priče. Savršen, dakako. Vi, uvjereni kako ste ga zaveli i on, uvjeren kako vas je zaveo, zajedno, samozadovoljno odlazite. Vi ste u pravu, na vašu žalost.

Kako se trijezni, tako sve više i više misli na prethodne događaje. Ili, će barem misliti, kada odete svojoj kući u stilu walk of shame. Ujutro u deset sati, u večernjoj haljini, s ostatcima šminke. (Ne, nemojte se sramiti, nekoliko sati ranije, s dotičnim nije bilo ničega što bi moglo imati oznaku 18+. Samo ste pijuckali neko, vama odvratno piće, u kojemu je on uživao. Malo ste se ljubili i mislili kako je to sve skupa sudbina. Mora biti. Iako je, na trenutke čudno što se ništa nije dogodilo, ne zabrinjavate se. Ta, to je sudbina, za raznorazne zanimljive događaje imat ćete na raspolaganju cijeli život.)

Jedan dan, drugi dan, treći dan... Ne javlja se. Možda ste, onako pripiti, upisali svoj krivi broj. Iako ste poprilično sigurni kako ste mu, uz njegovo negodovanje, izvukli mobitel iz džepa i upisali svoj broj u njega i nazvali sami sebe. Na displayu i dalje titra taj propušteni poziv...

Pogađate, neće se javiti. Neće se javiti sve dok bude – tako. Zakoni prirode. Sve dok, poprilično šlampavo budete otkrivali kako ste ipak, naposljetku, vi njega obmanuli. Čak niti za sto godina, nikad nemojte otkrivati tu tajnu. Niti verbalnim, niti neverbalnim putem. Umjerenost, suzdržanost uz male količine pristupačnosti, radije probajte s time. I, nikada „ne gledajte filmove“ u njegovu stanu prva tri tjedna. Ili, bilo što drugo.

Kako ja išta mogu znati o tome? Popis mojih muških sugovornika je golem. „Uvijek iznova prolazim kroza sve to. Misle da ja ne znam. Ja, doista, i ne znam. Pijan, je l'. Al', trijezan saznam i previše...“- kaže on.

by Ela Vujanić

Системы утепления фасадов