Valentinovo ili što ženama znači 14. veljače?

valentinovo

Valentinovo. Sve se crveni u novinama, na televiziji i u izlozima. Sve je spremno za 14. veljače – Valentinovo.
Ne znam je li to do horoskopa ili nečega trećega, ali kada je u pitanju Dan zaljubljenih, postoje 3 skupine ljudi (čitaj: žena): oni koje vole Valentinovo, skeptici i oni koji bi ga voljeli da je situacija iole drugačija . Možda kada bi bili u paru?

Ljubiteljice Valentinova raduju se 14.veljači. Obično će Valentinovo provesti sa svojom (boljom?) polovicom. To je jedan od razloga zašto mu se i raduju. Em je Valentinovo, em su u vezi. Planiranje aktivnosti toga će se dana, u većini slučajeva, svesti na odlazak na večeru. Kako je Dan zaljubljenih protekao dobro, shvatit će tek naposljetku večere – ovoga se puta nisu posvađali oko jelovnika. Riječ „kompromis“ lelujala je iznad njihovih glava cijelu večer te su se odlučili na odabir jelovnika koji odgovara oboma... Još samo jedan poklončić da začini ovaj i ovako savršen dan.
Ovoj prvoj skupini ljubiteljica moguće je dodati i one koji su sami, a koji su zadovoljni sa svojim trenutnim statusom. Crvena im boja ne potiče dodatnu frustraciju, a same su sebi kupile šalicu s motivom srca jer im se, eto, baš sviđa.

Skeptici. Skupina skeptika mi je najdraža. Kako u svim životnim područjima, tako i kada je riječ o Valentinovu. Sumnjičavost i odbacivanje svih možebitnih propagandi oduvijek mi je bila mrska. Može li doista propagiranje Valentinova i darivanja na taj dan uvjeriti ikoga kako se ljubav može kupiti? Mislim da ne. Posebice mi je zanimljiva izreka kako je „njima“ Valentinovo svaki dan i kako dodatno slavlje nije potrebno. Razumijem kako nekolicini ljudi Valentinovo nije važno upravo zbog toga što misle kako je sam Dan zaljubljenih zbog darivanja izgubio smisao, ali ne raduje li doista ljude nekakav znak pažnje? One kojima je bilo kakav materijalan iskaz pažnje nepoželjan, mogu na druge, raznorazne nematerijalne načine iskazati svoju naklonost. Zaključak za skeptike: predrasude su z******a stvar.

Treću skupinu ljudi, koji ne gaje sasvim pozitivan stav prema Valentinovu, razumijem. To su obično oni koji su bili ostavljeni na lanjsko Valentinovo. Ili dan prije njega. Problem nastaje kada su bili ostavljeni nekoliko mjeseci (ili, pak, godina... al', to su ekstremi, koje je nažalost moguće pronaći) prije Valentinova... Nadam se kako se nisu pretvorili u skeptike i kako će u raznoraznim stvarima moći pronaći komadić radosti.

Ja sam zadržala poprilično pozitivan stav o Valentinovu, bilo da sam sama ili ne, ali simpatična su mi dvojica mojih prijatelja, od kojih A. mrzi Valentinovo, dok je D. poprilično blaži po pitanju toga...
D. je rekao kako je „komercijala pojela“ Valentinovo. Dodao je i kako je lijepo darivati voljenu osobu, ali da u tome danu nema više „onoga nečega.“
A. je izjavio kako je Valentinovo glupost, ali kako bi ga, da je u vezi, slavio isključivo zato jer ga slave i svi ostali oko njega. (Valjda kako se njegova bolje polovica ne bi osjećala čudno.)

Ljubav je prava kada se iskazuje svaki dan. Ne cijeli dan svaki dan, ali svaki dan. Ako oni koji su zaljubljeni u 365 dana i godini imaju i jedan poseban dan posvećen samo njima, to je – odlično. Uvijek radije slavim nešto što propagira ljubav.

by Ela Vujanić

Системы утепления фасадов