...baš kao ptica na grani

stara nova ljubav

Ona je ponovno sama i zadovoljna sama sa sobom – do neke određene granice (koje, ruku na srce, možda i nisu dovoljno dobro označene). I ja sam sama. Iako, nadam se kako jednoga dana – to ipak neću biti. Bez obzira na moguće zadovoljstvo koje mi takvo stanje trenutno pruža. Rekla je kako je biti slobodna kao ptica na grani odlično i kako je to činjenje usluge samoj sebi. Slobodna kao ptica na grani. Hm...Biti slobodna poput ptice na grani označava mnoštvo beskrajnih mogućnosti za nešto (dobro?) i (još bolji?) novi početak.

Novi početak. Novi početak označava i novoga Gospodina Savršenog. Prestravljuje me činjenica kako je potrebno iznova prolaziti kroz sve „slatke torture.“ Baš onakve kroz koje smo prolazile i s prošlim Gospodinom Savršenim. Znači li to kako prošli Gospodin Savršeni i nije gospodin, a još manje onaj savršeni?
Općenito, prestravljuje me pojam savršenstva. Težimo li upravo savršenstvu? A, možda je vrijeme za one nesavršene (nesavršene po nekakvoj našoj slobodnoj procjeni)? Pa, kako onda, uza sve činjenice i strahove početi iznova – s nekim novim? Zapravo, veoma lako... Vrlo dobro znamo kako se čovjek navikne na sve, a kako tek ne na mogući happy ending na pomolu, ili, eto, da budem nešto skromnija na mogući happy new start. Možda bismo trebali nastaviti živjeti u trenutku i za trenutak, jer tko zna što nam novi dani mogu donijeti.

Kako početi iznova? Početak iznova obilježen je dugim kavama, na kojima se ne izmjenjuju sočni tračevi i pročitani članci u Cosmpolitanu (ili Jutarnjem listu), ali se izmjenjuju poruke. S Njim. Dok smo s Njom. I, da, nije važno je li ovo „tek“ pedeseta poruka ili tisućita, jedno je sigurno – znat ćete o njemu gotovo sve, počevši od najdražeg jela (koje mu planirate skuhati) ili najdraže pjesme pa sve do iritantnih gestikulacija koje radi kada se uživi u razgovor, dok će on muku mučiti razbijajući glavu o tome kakvu boju očiju imate. Premda je u njih gledao već nekoliko puta po nekoliko sati. Neki će tu stati i odustati, a neki će se truditi dok god budu za to imali volje pa će tek onda nakon tisuće izmijenjenih pogleda i rečenica ponovno krenuti iznova. Takvo što se dogodilo već mnogo puta baš svakoj od nas. I tako u (začarani) krug... Sve dok ne budemo spremne, jer, ruku na srce, za sve u životu potrebno je biti spreman. Možda smo sad spremne, a da to i ne znamo.

Системы утепления фасадов