Kada smo pristale na reprize?

kako smo pristale na reprize

Lijepo sam provela Božić, a doček Nove Godine još i ljepše. Novogodišnje odluke? Te mi dvije riječi kolaju mislima već dulje vrijeme. Mnogi oko mene donose novogodišnje odluke. Ali, ne i ja. Sasvim je sigurno – nisam među onom skupinom optimista koji žele nešto promijeniti. Ili, pak, iskorijeniti iz dosadašnjeg načina življenja.

Novogodišnje odluke. Trudim se nabrojati samo jednu. Bezuspješno. Samu sebe prekidam u tim bogohulnim mislima, jer, ruku na srce, ipak nisam toliko ambiciozna. Stoga odlučujem kako je najbolje ove godine, novogodišnje odluke – preskočiti.

Kako je to lijepo Brigdet Jones u „Dnevniku Bridget Jones“ sročila... Otprilike ovako: smršaviti 9 kilograma, uvijek staviti sinoćnje gaćice u košaru za rublje, naći dobrog, razumnog momka za izlaske i izbjegavati romantične veze sa alkoholičarima, karijeristima, preplašenima od obaveze, voajerima, megalomanijacima, emocionalno sj******a ili perverznjacima. Također, na svoju listu novogodišnjih odluka stavila je i kako je važno prestati maštati o određenoj osobi koja je utjelovljenje svega toga. Voljela bih imati njen britki um kada je riječ o donošenju novogodišnjih odluka. Ili, pak, bilo kakvih drugih (odluka) Točnije, britki um njene stvarateljice Helen Fielding. Kako god – njene su odluke sasvim u redu. Praktične. Za žene. Iako, u ovome dijelu s gaćicama, mogao bi se pronaći i pokoji muškarac.

Neki posebno ambiciozni (čitaj: neumorni) ljudi ljubitelji su repriza. Repriza Nove Godine. Dočeka. Samo što to vrlo često nije repriza fantastične prethodne večeri, već isključivo njezina loša kopija. Ne pamtim niti jednu reprizu (iliti kopiju) koja je bila bolja od samoga originala. Možda je do umora, a možda se vežem za prvotni događaj i sva svoja šljokičasta očekivanja uložim u njega. Prisjećam se svoje lanjske reprize. Nas tri ambiciozne (ali, ne i neumorne), A., T. i ja, odlučile smo nekoliko sati nakon dočeka ponoviti ga pod parolama kako čovjek samo jednom živi i kako trebamo iskoristiti sve (izlaske) što nam život možebitno pruža. Presjek: čim smo se vidjela počele smo se jadati jedna drugoj kako smo umorne. Spremanje za sam izlazak sastojalo se od bezuspješnog prikrivanja podočnjaka i mamurluka, otvoreno iskazivanje umora i pokušaja hodanja u štiklama koje su nekoliko sati ranije prouzrokovale krvave žuljeve. Jedino se naša volja činila neslomljiva. Ali, i ona je počela otkazivati poslušnost. Uslijedila je mukotrpna večer u kafiću, a potom i u diskoteci. Nisu izostale niti žalopojke o jednom davno završenom (i zamršenom) odnosu. Ne znam kako mi je to tad palo na pamet, ali A. i T. tada je, sasvim sigurno, pao mrak na oči. Tvrdnje o tome kako je repriziranje netom završenoga dočeka nove godine dobro – odbacujem.

Pitam se kada smo zapravo pristale na reprizu? I, pritom ne mislim samo na reprizu novogodišnjeg dočeka, već i na repriziranje loših ljubavnih veza, prijateljstva,... Od reprize vrlo često očekujemo svašta. A, najčešće – i ne dobijemo ništa. Možda sam ipak, naposljetku, donijela novogodišnju odluku. Koje bismo se svi skupa trebali držati.

by Ela Vujanić

Системы утепления фасадов