Neprijatelji svake žene...

neprijatelj svake zene-kompleks

...Kompleksi.
Borba protiv njih može trajati doista – vječno.
Pokušavam shvatiti što je to što ljude može nagnati na to da sami sebe počnu preispitivati.
Jedna moja draga prijateljica prava je ljepotica kojoj njen dragi svaku večer spravlja najfiniju večeru. A, da ga čak to nije niti tražila.
Ali, to ne znači kako je njezin ego neuništiv.
Naprotiv.
Krhkiji je nego u mnogih drugih ljudi.

Sumnja u sebe i vjerovanje u tvrdnju kako je „trava zelenija kod susjeda,“ (čitaj: kod njegove bivše) uvijek dođu u krivo vrijeme.
Hm, zapravo, postoji li uopće pravo vrijeme za takvo što? Mislim da ne.

U svom tom savršenstvu satkanom od obasipanjem moje prijateljice ljubavlju, pažnjom i vrsnim kulinarskim umijećem, kao i najluđim izlascima u dvoje, njen dragi ima ogromnu manu – svoju bivšu, koja je, savršena.

Kako zadržati samopouzdanje kada saznaš kako je bivša djevojka tvog sadašnjeg dečka savršena od glave do pete, a i uz to, njeguje vrlo prisan odnos s njime?

Pitam se kako može biti u tolikoj mjeri savršena i čvrsto tvrdim kako zasigurno i ona ima pokoju manu.
- Sigurno je glupa. – progovara anđelak iz mene.
- Ma kakvi, natprosječno je inteligentna. – odgovara prijateljica i dodaje kako je bila jedan od najboljih studenata.
Hm, to me se, ruku na srce i nije previše dojmilo i svoje negodovanje otvoreno pokazujem.
- Ima dugu crnu kosu,... Prekrasna je, kažem ti. – nadodaje prijateljica.
To me je malo „piknulo“ u srce.
Što reći sada, kada sam dobila i službeno rješenje o tome kako je dotična prekrasna?
Žene su stvarno čudna bića.
Neće nas previše zapanjiti nečiji kvocijent inteligencije kao sama spoznaja kako je – neka druga lijepa.
Ne bilo koja druga žena, već bivša djevojka prijateljičinoga sadašnjeg dečka.

No, je li to dovoljno dobar razlog za preispitivanje sebe, svojega izgleda, posla...?
Mislim kako nije.
Komplekse je potrebno zatvoriti u najdublju ladicu našega emotivnoga smeća koju nikada ne smijemo otvarati. Nikada.

Ženska je narav takva kakva jest – vječno preispitujuća, puna kompleksa. A, nismo svjesne kako same sebe trebamo voljeti, primjerice, trebale bismo biti zadovoljne svojim izgledom, jer on nije samo naš – u njemu ima djelića cijele naše obitelji... To nekako lijepo zvuči, zar ne?
U redu, mislim u sebi, nije nas uzrujao njen IQ, ali je njezina vanjština.
Uzimajući u obzir kako se većinu svojega slobodnoga vremena moja lijepa (i, pametna) prijateljica bavi volontiranjem, počinjem shvaćati kako moja prijateljica ipak ima pokoji as više u rukavu, što joj svečano obznanjujem.
Moja se nada veoma skoro rasplinula kao mjehurić od sapunice, jer je bivša djevojka također humana.
Kako bi stvar bila gora, vrlo često priređuje humanitarne večere, na koje je moja prijateljica primorana ići u pratnji svoga dečka koji je s njome ostao u prijateljskim odnosima.

Na stranu sa svom tom humanosti, njenu dobrotu moguće je pojesti za doručak jer sam sasvim sigurna kako i u njoj leži jedan vražićak koji joj nikako ne da mira te ima stalan poriv za javljanje prijateljičinom dragom... I poticanje održavanja „prijateljskih“ odnosa.
Traženje mana doista sam shvatila ozbiljno kako bih utješila prijateljicu.
A, možda je prijateljica u pravu.
Možda doista drugima trebamo tražiti isključivo vrline (kada je riječ o bivšima).
Baš poput moje prijateljice.
Samo pritom ne podcjenjujući svoja dostignuća.

Ništa muškom dijelu nije gore negoli stalno izigravanje ljubomore te dizanje na pijedestal njegove bivše partnerice. Ta, bivša je!
Takvo ponašanje vodi ravno u propast...
Također, u ladicu za naše emotivno smeće, mogli bismo slobodno staviti i našu prošlost. Upravo iz razloga jer su u prošlosti – po našim prijašnjim partnerima ne treba zadirati.

Moja prijateljica mora shvatiti kako je prijašnja veza njenog dragog upravo to – stvar prošlosti.
Očito jest kako je sreću pronašao s njom.
Da je u prošloj vezi bio sretniji, sasvim sam sigurna kako bi u njoj i ostao.
Muškarci nemaju želje stalno se nositi s nesigurnostima njihove partnerice, a i većina njih nije školovana za psihologa ili, pak, psihijatra.
Vrijeme je da se velika većina okrene budućnosti i uživanju u toj istoj.

Trava može biti jednako zelena svugdje, sve ovisi samo o tome kako je njegujemo.

- Mora da je dosadna. – kroz smijeh govorim prijateljici pokušavajući ju utješiti.

By Ela Vujanić

Системы утепления фасадов