Ispijanje kave

ispijanje kave

„Anger is only one letter short of danger.“ – Eleonor Roosevelt. Nekoć sam čitala članke u raznoraznim časopisima o tome kako se „damski“ posvađati. Sada je situacija malo drugačija. Više se nije važno „damski“ (koliko svađanje uopće može biti damski?) posvađati, već važno je – posvađati se uopće. A, što je s onim savjetima naših majki koje su nam uporno govorile kako se nije lijepo svađati?

„Budi dama.“ – rekle bi one, a većina nas uspješno je tokom života slijedila te riječi. Počela sam se osjećati ponosno na samu sebe jer nisam tip djevojke koja će iz čista mira urlati iz petnih žila na nekoga.
Pogotovo ne u javnosti. (Možda jest malčice takvo što licemjerno, al' eto...)

Čitajući članak u jednom od mnogih časopisa za žene, mogla sam svu svoju poslušnost glede savjeta koji promiču damsko ponašanje pojesti za doručak.

Parovi koji se, prilikom ispijanja kave, primjerice, u kafiću svađaju imaju stabilniju vezu negoli oni koji šutke sjede i piju kavu. Što bi značilo kako niti jedna moja veza nije (bila) – sretna. I to samo zbog kave. Je li moguće kako ispijanje kave u miru objašnjava štošta?

Manično se pokušavam prisjetiti svojih svađa u kafiću ili, pak, na bilo kojim drugim javnim površinama i na moju veliku žalost (?!), moguće ih je izbrojiti na prste jedne ruke. (Malo mi je neugodno vikati u javnosti...) Ali, ipak ih je bilo.
Jesam li tada smatrala kako je moja veza sretnija?

Jesam li ja tada bila sretnija što sam svoje stavove istjerala na čistac pred još nekolicinom ljudi koji su u čudu promatrali što se događa? Uskoro počinjem suosjećati sa člankom i duboko vjerovati u njega i preispitivati samu sebe i svoj odnos prema svađanju.

Doista, vole li se više parovi koji se tijekom ispijanja kave u kafiću svađaju? Dokazuje li to da je njima više stalo do njihovih vlastitih stavova i, naposljetku, do njih samih? Kažu kako su se parovi koji mirno piju kavu, zapravo, pasivno prepustili vlastitoj sudbini.

Kome vjerovati? Odlučila sam, naposljetku vjerovati svojoj (ne)pogrešivoj intuiciji. I u miru ispijati svoju kavu.

Iako je svađom gotovo pa nemoguće postići nešto dobro, nije moguće uvijek šutke prihvaćati sve ono što druga osoba servira pred nas. Često je to servirano ili previše sirovo ili prekuhano.

Ali, mišljenje kako su svađe nešto dobro, nije ispravno. Ja ih izbjegavam koliko god mogu.

Pojedini ljudi misle kako je, primjerice, seks pomirenja izvrstan. A, meni se čini kako ta tvrdnja „ne drži vodu.“ Sigurna sam kako je on „izvrstan“ isključivo iz razloga jer su čestice grižnje savjesti u zraku, pa se oba partnera trude što je više moguće udovoljiti onome drugome. Potrebno je vjerovati u sebe i svoje osjećaje i ispravnost stavova i mišljenja, ali imati suosjećajnosti za drugu osobu još je potrebnije.

Svaka čast „savršenim“ ljudima i njihovim „izuzetnim“ vezama, kao i neiscrpnoj ljubavi prema činjenici da moraju istjerati stvari na čistac pošto-poto, ali ja svoju kavu više volim piti u miru dok On čita novine.

Zapravo, tih nekoliko desetaka minuta neka radi što god poželi... Preživjet ćemo.

by Ela Vujanić

Системы утепления фасадов