„Singlica“ život VS. zajednički život

single-vs-u-vezi

"O čemu ćeš sljedeće pisati?" – pita me Prijateljica. Kroz smijeh odgovaram kako ću ovaj put slaviti samački život. U moju i njenu čast.
Subotnja večer. Stojim na polupraznoj ulici i čekam da Prijateljica napokon izađe iz prenatrpanog kafića. Mrzim gužvu. Jedva sam čekala da se izvučem iz one mješavine cigaretnog dima, alkohola i parfema. Kakav koktel! (O.K., nakon ove krasne usporedbe, mislim da sam ovu večer popila zadnji.)

Razmišljam o tome kako bi bilo da skinem štikle koje su me nažuljale, ali, ipak, odustajem od takve ideje. Tko zna je li danas itko pljunuo baš na to mjesto na kojemu stojim? Sama pomisao na to podsjeća me da sam prije godinu dana, polovicu grada prehodala sa štiklama u ruci. U normalnoj situaciji, sada bih se sa zgražanjem prisjećala toga, ali večeras sam se malo previše opustila, pa me sve tjera na nekontrolirani smijeh.

Pokraj mene prolazi jedan par. Čudna je to stvar. Kad smo sami, primjećujemo samo parove. A, kad smo u vezi, primjećujemo samo one „singlice“ koje se tako, prokleto dobro zabavljaju same.
(Situacija mene i Prijateljice razočarala bi one djevojke koje su u sretnim vezama, naime, mi jesmo same, ali odlične zabave nije bilo nigdje na vidiku, barem do toga trenutka. :-)
A, što kada smo između (čitaj: u (ne)vezi)? Kada smo između, vjerojatno, za ludi, samački provod nismo dovoljno dobro raspoložene. A, za filmske večeri, nismo u najpovoljnijoj situaciji.

Postoje žene koje uvijek imaju nekoga; uvijek su u ljubavnim vezama i vezicama. Jedna moja prijateljica je, pak, uvijek u vezi. (Čak i kada nije.)
Nekoć davno, oštro sam osuđivala takvo što. Danas, pak, više ne osuđujem ništa. Iako, i dalje ne mogu reći kako u potpunosti shvaćam njene postupke. No, tko sam ja da ikome sudim? Ionako ćemo mi, ljudi, prije uočiti one, ne tako dobre strane nečije veze, negoli one dobre. Neki ljudi jednostavno - bolje funkcioniraju u dvoje. Negoli sami.

Do prije nekog vremena, Prijateljice i ja smo nemilosrdno pokušavale razriješiti zagonetku nazvanu: „Zašto mi ne možemo naći nikoga normalnoga?“ (Čitaj: inteligencija, dobar izgled i dobar karakter u paketu.)
Sada smo se prestale zamarati zagonetkama i počele smo uživati. Ali, i dalje vjerujem kako„single girl life“ nije niti malo loš. Moguće je da je takvome razmišljanju uvelike pridonijela simpatična četvorka iz serije „Seks i grad“ koje su većinu svoga života provele kao slobodne. To je, dapače, i više nego u redu. Moja, donedavno zauzeta Prijateljica, na moje žalopojke o samačkom životu znala je reći kako sam zapravo sretna jer nemam „niti brige, niti pameti.“

Stvarno, ponekad nedostaje još jedan par ruku. Čisto, onako, za svaki slučaj. Možda zatrebaju kada je potrebno promijeniti žarulju, ili, pak, gumu. Ili, za već nešto... :-)

Ali, isto tako, onaj osjećaj kada uđete u stan, „bez brige i pameti“, nakon petog za redom, izlaska i samozadovoljno skinete štikle i legnete poprijeko u krevet, inače namijenjen za dvoje - nezamjenjiv je. Baš kao i onaj par ruku (doduše, ne moj) koje su mi popravljale aparat za kavu, koji je jutros, na moju veliku žalost otkazao poslušnost. (A, možda je to znak. Možda bih doista trebala naučiti kuhati pravu, tursku kavu, isključivo iz razloga kako ne bih morala trošiti novac na popravke kućanskih aparata. :-)
Birajte što želite biti. Ionako možemo pogriješiti odabravši i život u dvoje, kao i samački život. Za početak, riskirajmo. Mogle bismo slatko profitirati... (Bilo same ili u dvoje) :-)

by Ela Vujanić

Системы утепления фасадов