moderna žena|ljepota|make-up|moda|zdravlje|lifestyle|sex & odnosi|djeca|kuhunja i recepti|dom

Share Od pamtivijeka se u školama uči kako je Sunce izvor života i bez Sunca ne bi bio moguć život na Zemlji. Našim tjelesnim sustavima, kao i sustavima biljaka i životinja,  prirodno je potrebna izloženost dovoljnoj količini sunčeve svjetlosti. Ipak, posljednjih dvadesetak godina govori se o negativnom i opasnom utjecaju sunčeve svjetlosti na ljudsko zdravlje. Postavlja se pitanje, kako izvor života može biti „nezdrav“?

Gotovo svakodnevno, posebice u ljetnim mjesecima, kad se mnoštvo turista željnih bakrene puti, u satima najjačeg Sunčeva djelovanja, doslovce prži na plažama, stručnjaci stalno upozoravaju na opasnosti pretjeranog izlaganja sunčevom zračenju, što se izjednačava s preranim starenjem, rakom kože i nastankom malignih oboljenja.  Dakako, bilo kakvo pretjerivanje nije dobro, no, s druge strane, je li Sunce, održavatelj života, zaista toliko „nezdravo“?
Znanost tvrdi kako nedostatna količina sunčeve svjetlosti uzrokuje pomanjkanje vitamina D u organizmu, budući da ga relativno malo hrane sadrži u većim količinama. Vitamin D potreban je koštanom sustavu radi pravilne izgradnje kostiju i zuba, a njegov nedostatak uzrokuje i slabost mišićnog tkiva. Manjak sunčeva zračenja povezuje se i s visokim krvnim tlakom, karcinomom dojke, prostate i debelog crijeva, pretilošću, depresijom i padom imuniteta, odnosno najčešćim današnjim bolestima, a što se povezuje sa suvremenim načinom života.

Čovjek otrgnut od prirode
Suvremeni čovjek, nažalost, više nema vremena za šetnju u prirodi, nema vremena za odmor i prepuštanje dokolici. Njegov život sastoji se od cjelodnevnog boravka u zatvorenom prostoru – na radnom mjestu, u uredu pred računalom, kod kuće pred televizorom, pa čak i u zatvorenom automobilu. Jedina svjetlost koju tijelo primi tijekom dana jest svjetlost umjetne rasvjete ili nedostatne količine sunčeve svjetlosti, blokirane prozorskim staklima.
Ukoliko moraju izaći izvan zatvorenog prostora, nenavikli na prirodnu svjetlost, ljudi pribjegavaju nošenju zaštitnih naočala za sunce, što dodatno i nepotrebno ograničava izloženost sunčevom zračenju. No, veći problem od naočala koje blokiraju UV zračenje predstavljaju neprimjerene, najčešće korištene naočale za sunce, koje ne sadrže dostatnu UV zaštitu. Pri nošenju zatamnjenih naočala, zjenice se refleksno šire i kroz njih, ukoliko naočale ne posjeduju zaštitu, u oko neometano prodire velika količina zračenja, što može dovesti i do ozbiljnijeg oštećenja. Pri jakoj svjetlosti, oči se spontano prilagođavaju skupljanjem zjenica kako bi se na prirodan način spriječilo prekomjerno prodiranje sunčeva zračena, stoga, zapravo, nije potrebno nositi naočale pri umjerenoj količini zračenja, osim u slučaju preosjetljivosti očiju.

Ususret Suncu
Posljednjih godina ponovo oživljava interes za tzv. helioterapiju, odnosno liječenje sunčevom energijom. Ova praksa poznata je od davnina, a jedan od njezinih najpoznatijih promicatelja bio je i Hipokrat, otac zapadne medicine. Stari Grci, Rimljani, Egipćani, Kinezi, Indijci i mnogi drugi narodi koristili su je u liječenju brojnih poremećaja i bolesti. No, čak i u novijoj povijesti, početkom 20. st., helioterapija se redovito i uspješno koristila za liječenje tuberkuloze, rahitisa, rana, kožnih poremećaja i slično.
Uvriježeno je mišljenje kako je za aktivaciju dostatne proizvodnje vitamina D u tijelu za malu djecu dovoljno tek kratkotrajno izlaganje od 15-20 minuta dnevno, dok je odraslima za to potrebno više sunca. Također, što je čovjekova put svjetlija, ova je aktivacija brža, budući da melanin, kožni pigment, upija ultraljubičaste zrake i sprječava njihovo dublje prodiranje u tkivo.
Osim preko kože, naš organizam sunčeve zrake prima i putem očiju, o čemu je nedavno, zahvaljujući Hiri Ratanu Maneku, bilo riječi i na televiziji. Hira Ratan Manek ponovo je prenio, u zapadnim kulturama zaboravljenu, tisućama godina staru  solarnu jogu i precizne upute o toj praksi, tako da danas raste broj onih koji su osjetili njezine dobrobiti.

Sunčeva svjetlost i hormonalni poremećaji
Sunčeva svjetlost djeluje i na rad epifize, koja u našem tijelu naizmjenično luči važne hormone - danju serotonin (hormone sreće)  i noću  melatonin (hormone spavanja).
Više razine serotonina, koje se proizvode pri dostatnoj izloženosti sunčevoj svjetlosti, povezane su s pozitivnim raspoloženjem, unutarnjim mirom i  povećanom koncentracijom. Osiguravanjem dovoljne količine serotonina tijekom dana, osobito po buđenju, reguliramo i produkciju melatonina, odnosno omogućujemo našem organizmu kvalitetniji san tijekom noći.
Ljudi s nedostatnom  proizvodnjom melatonina u tijelu pate od nesanice ili smanjene sposobnosti postizanja dubokog sna, što je čest slučaj kod starijih osoba i razlog zbog kojeg bi se stariji ljudi češće trebali izlagati sunčevoj energiji, a također i oni koji većinu vremena provode u zatvorenim prostorima ili kasno odlaze na počinak.

Autor članka: Danijela Grubišić

© Copyright Park Božanske Energije, Zagreb
01/29 81 421 ili mobitel: 091/16 17 540; (od 11 do 14 sati)
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ;
Facebook stranica: Divine Energy Park
www.divineenergypark.org