Fri08182017

Last updateWed, 12 Jul 2017 12pm


Kako pomoći djetetu u učenju?

kako pomoci djetetu u ucenju

Škola je počela, mogli bismo reći „na veliko“, a samim time, dolaze i upiti roditelja o pisanju domaćih zadaća i učenju školskog gradiva. Da li da pomažem djetetu u pisanju zadaće? Koliko da mu pomažem? Kako da se odnosim prema njegovim obvezama i koliko da zahtjevam od djeteta?

Paralelno s pitanjima koja si roditelji postavljaju, teško je ne zamijetiti kako djeca školske dobe sve češće nevoljko odlaze u školu, nemotivirani su za učenje i stjecanje novih znanja, često govoreći da je to „glupo“, „nema smisla“ i „učimo nebitne stvari“.

Samo nekoliko godina unazad, kada dijete ima 3, 4 godine, njegovim pitanjima nema kraja; dijete je radoznalo, sve ga zanima i nove informacije upija kao spužva. Zbog čega ta silna želja za učenjem prestaje upravo u školskoj dobi?

Vrlo često smo baš mi „odrasli“ dobrim dijelom odgovorni za to - svojim nestrpljivim „poklapanjem“ djetetu nakon njegovog petog pitanja, zbog x opravdanih ili neopravdanih razloga. No, poruka koju dijete na taj način tijekom odrastanja prima jest da je „bolje ne pitati“i da će „ti se smijati ako postavis glupo pitanje“, što i nije „nelogično mišljenje“ jer ako je previše bitnih i zanimljivih pitanja naišlo na nezainteresirani odgovor – ne znam, samim time je polako ubijalo želju za saznjanjima.

No, da bismo sada, u djetetovoj školskoj dobi bolje se snalazili u školskim obvezama, donosimo vam nekoliko korisnih savjeta:

  1. Prostor za učenje – Za usvajanje radnih navika, bitno je da dijete ima svoj kutak u kojem će pisati domaću zadaću. Dobro je da piše zadaće na istom mjestu, te da je njegov stol uredan i sistematiziran. U početku mu vi možete pomoći u tome– pomozite mu da spremi knjige na policu (u ladicu), da ima prostor za školski pribor, da organizira vrijeme za učenje i slobodno vrijeme. Dogovorite s djetetom u koje doba dana će pisati domaću zadaću, hoće li to biti odmah nakon škole, nakon kratke pauze, ručka ili igre. Kada to dogovorite, držite se dogovora i osigurajte da dijete nesmetano može pisati zadaću.
  2. Jasno objasnite djetetu svoja očekivanja po pitanju učenja – Pri tome, pazite da su to ujedno i realna očekivanja. Dakle, ono što očekujete da dijete postigne, ne bi smjelo biti iznad niti ispod njegovih mogućnosti. U suprotnom, jedino što ćete postići jest gubitak motivacije kod djeteta i moguće frustracije zbog postignutih neuspjeha.
  3. Odgovornost je na djetetu – Dijete uči zbog sebe, a ne zbog vas. Tako bi trebalo biti i to je jedino ispravno. Dakako da sa šest godina dijete teško da će percipirati svoju „svijetlu ili propalu budućnost“ jer djeca žive ovdje i sada. No, ono treba s vremenom shvaćati da samo snosi posljedice za svoje ponašanje a upravo ste vi ti koji ćete mu na to ukazivati.
  4. Objasnite djetetu zbg čega je učenje važno – Teško je ostati zainteresiran za gradivo ako ne vidimo smisao istog. Pokušajte djetetu dočarati praktičnu vrijednost stečenog gradiva. Ukoliko ne voli određeni predmet ili mu „ne ide“, pomozite mu i dočarajte zanimljiviju stranu istog.
  5. Pomognite djetetu da si samo pomogne – Naučite dijete kako da uči; primjerice: pocrtavanje bitnih činjenica, ideja ili detalja, sastavljanje pitanja, sažimanje i prepričavanje istog. Nemojte učiti umjesto djeteta jer osim što mu šaljete neizrečenu poruku da se ne treba truditi „jer ćete vi to odraditi“, dijete isto tako i čuje „ti nisi sposoban sam to obaviti i ne vjerujem u tebe“. Dijete vas osjeća i samim time ono kako ga vi vidite, automatski djeluje na njegovu sliku o sebi. Dakako da nećete od prvašića očekivati da sam pripremi knjige za školu, napiše zadaću i nauči pjesmicu napamet, no potičite čim više dijete da samo piše zadaću a potom ga „prekontrolirajte“ ili uskočite u pomoć ako je uistinu potrebno.
  6. Pohvalite djetetov trud – Ono što je veoma važno jest da dijete osjeti u vama da uistinu cijenite njegov trud i uložen napor oko učenja i pisanja domaće zadaće. Ocjene ionako proizlaze (uglavnom) iz truda i načina učenja. Osim što dijete treba učiti zbog sebe i svojih znanja i vještina potrebnih za život, također imajte u vidu da ne privlači pažnju pomoću ocjena. Nemojte se fokusirati samo na ocjene. Često roditelji pitaju dijete „kako je bilo u školi?“, misleći prvenstveno na ocjene. Usmjerite se i na djetetov cijeli školski dan, druženja, prijateljstva, eventualne emotivne povrede doživljene tijekom dana. Svijet se ne vrti oko škole, a ne bi ni vaše dijete trebalo.
  7. Suradnja s učiteljem/učiteljicom - Unatoč tome što je suradnja na toj relaciji ponekad otežana, pokušajte ostvariti transparentnu, otvorenu komunikaciju već u samom početku. Nastojte doznati što učitelj/ica očekuje od vašeg djeteta, što očekuje od vas te kakve pomake primjećuje u djetetovu znanju, vještinama ili ponašanju. Ako želite nešto djetetu protumačiti, informirajte se kod učitelja/učiteljice kako to učiniti jer ćete tako izbjeći nesporazum do kojeg može doći ako isti sadržaj vi i učitelj/učiteljica poučavate na dva različita načina.
AUTOR ČLANKA: Barbara Tomašić, mag.psych.
 
Kreativne radionice za psihosocijalni razvoje djece - Creatus – in
web: www.creatus-in.com
mob: 091 185 5543
lokacija: Iblerov trg 9, 10 000 Zagreb

Zdrava Prehrana

Kulinarski savjeti

savjeti zdravlje

Frizure

Brzi i korisni savjeti

Recepti

Moda

Moda
Modni trendovi

Ljepota

Prirodna kozmetika
Prirodna kozmetika

Dijeta

dijeta
Dijetalni recepti

Seks & Odnosi

sex i odnosi
Savijeti i iskustva

Recepti

recepti
Moja online kuharica