moderna žena|ljepota|make-up|moda|zdravlje|lifestyle|sex & odnosi|djeca|kuhunja i recepti|dom

Opće je poznato kako je nedjelja najbolji dan za dokolicu. I poneko bjesomučno prebacivanje TV programa u potrazi za nečim gledljivim. Nat Geo kaže kako će kasno navečer biti nekakav dokumentarac o Titanicu. Zadnjih nekoliko dana Titanic i njegova tužna priča prednjače u svim kuloarima. Obilježava se stogodišnjica njegova potonuća. Fascinantna ljubavna priča.

Što je to što nas sve i jedno cijelo stoljeće nakon njegove tužne priče očarava kod toga, jednoga od najpoznatijega broda svih vremena. Je li Titanic ostao u sjećanjima svih nas ponajviše upravo zbog – ljubavne priče koja velikoj većini izmami suze ili zbog činjenice o tome koliko je strašna nesreća koja je zadesila takvu grdosiju?

Postoje ljudi Podizači. Oni koji su tu uvijek kada zagusti, kada je nepodnošljivo. Ili, pak, kada naša „ovisnost“ postane prevelik, gotovo pa nerješiv teret. Da, oni su tu. Podizači. Onda kada je naša „memorijska kartica“ prepuna. I kada joj je potreban reset. Kao, primjerice, kada ne postoji izlaz iz veze sa strastima, ali bez zajedničkih strasti. Zapravo, samo je jedna osoba pronašla izlaz iz takve veze, a ta jedna osoba nismo niti vi, niti ja. Tko je? To je i više nego lako za zaključiti... Nije to čak niti bila toliko loša veza. Bilo je lijepo dok je trajalo, a trajalo je – kratko. Vrlo kratko. Jedini stvaran problem leži u vezanju. Vi ste se previše vezali. Za sve. I za ono materijalno i za ono nematerijalno. Ovo je drugo gore.

Jednom davno rekla je Carrie Bradshaw u „Seksu i gradu“ kako jednostavno MORA popušiti cigaretu na nekom od zabranjenih javnih mjesta jer je - ovisna. Naša ovisnost (o bilo čemu, ne nužno o cigaretama) opravdava poneke naše postupke, jer, ipak, to je ovisnost – ne ovisi samo i isključivo o nama, već je spoj raznorazne kemije u našemu (ženskom) mozgu. To nije samo odraz nas samih, već neke, puno veće i snažnije sile.

Neki su ovisni o cigaretama, neki o nekakvim drugim opijatima, neki o shoppingu, a neki o čokoladi,... Svatko ima ono nešto što voli.

Mi, žene, možda smo ponekad nesigurne i sve samo ne samopouzdane, ali barem imamo jak apetit. Sredina tjedna. Iscrpljene od (ne)napornoga dana, Iva, Ivona, Marija Magdalena i ja ulazimo u jedan od mnogih supermarketa kojih iz dana u dan niče sve više i više (što mi se nikako ne sviđa) i vrlo se brzo gubimo u njegovim bespućima. Kao što to običavamo skoro svakodnevno.
Kakva košara, mi smo se tu udomaćile, pa ne uzimamo košaru za ono što ćemo kupiti, već sve nosimo u ruci. Naše su ruke pretrpane: sendviči, salate od tunjevine, krafne, voćni jogurti, sokovi i voda (Ivi je, očito, proradila savjest ). Naše ruke prepune nezdrave hrane u enormnim količinama nisu spriječile mladoga prodavača od čavrljanja s nama i flertovanja.

Rekla je Arijana Čulina jednom, ne tako davno: „Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće.“

Nakon nekolicine frajera, Adrijana i Jelena odlučile su pronaći nekoga drugačijeg, nekoga... nefrajera. Zajedno smo se složile kako riječ „frajer“ uglavnom ima jedan negativni predznak. Zašto? Zato što su oni obično sve samo ne – kavaliri. Neodoljivi su, ali pridržati stolac ili, pak, natočiti vino njima je nepoznanica. I to jača. Frajeri imaju „ono nešto“ i više, osim toga, apsolutno ništa. Ali, nama se, svejedno, čini kako naposljetku, imaju sve. Sve što mi želimo. I sve ono što nam nikako nije potrebno.

U duhu proteklog Međunarodnog dana žena, bez pretjeranoga razmišljanja, odlučila sam posvetiti još nekoliko redaka ženama.
Poznata činjenica o Danu žena jest ta da se obilježava 8. ožujka svake godine i njime se slave svekolika ženska postignuća.
Također, sa samim Danom žena, ili, pak, 8. martom (meni tako zvuči romantičnije) povezuju se dvije riječi koje su često nekolicini žena, ali i muškaraca mrske: emancipacija i feminizam.
Na sam spomen riječi feminizam i feministkinja pred očima nam se stvori slika neuglednoga ženskoga neženstvenoga lika koji se bori za svoja prava vičući u javnosti i omalovažavajući muškarce. Emancipacija potiče sličnu, ali ipak, malo manje groznu sliku. Naime, emancipirana žena je ona koja je proširila vidike (valjda tako što je strgnula pregaču sa sebe i tako pobjegla iz kuhinje u... ne znam, dnevni boravak?!), barem na neki način i izašla iz zadanih joj okvira. Tako to izgleda gledano očima s(i)urovih ljudi. Obaju spolova.

Nakon pokušaja otpremanja, za mene, ne posve obične ulaznice od subotnjeg izlaska, počela sam se pitati koliko još imamo emotivnoga smeća uza se. Onoga neopipljivoga i onoga opipljivoga. Svaka čast svom mogućem otpadu na svijetu, ali emotivno smeće najgore je od svega.

Kažu kako je najbolje naučiti na primjeru prethodno loših ljubavnih veza. To je kriva predodžba. Oduvijek znamo kako osim onih dobrih, postoji i poveći broj loših muškaraca, onih, s kojima cijela fantazija završava već nakon pet minuta.