I dalje slavimo... žene!
 U duhu proteklog Međunarodnog dana žena, bez pretjeranoga razmišljanja, odlučila sam posvetiti još nekoliko redaka ženama. Poznata činjenica o Danu žena jest ta da se obilježava 8. ožujka svake godine i njime se slave svekolika ženska postignuća. Također, sa samim Danom žena, ili, pak, 8. martom (meni tako zvuči romantičnije) povezuju se dvije riječi koje su često nekolicini žena, ali i muškaraca mrske: emancipacija i feminizam. Na sam spomen riječi feminizam i feministkinja pred očima nam se stvori slika neuglednoga ženskoga neženstvenoga lika koji se bori za svoja prava vičući u javnosti i omalovažavajući muškarce. Emancipacija potiče sličnu, ali ipak, malo manje groznu sliku. Naime, emancipirana žena je ona koja je proširila vidike (valjda tako što je strgnula pregaču sa sebe i tako pobjegla iz kuhinje u... ne znam, dnevni boravak?!), barem na neki način i izašla iz zadanih joj okvira. Tako to izgleda gledano očima s(i)urovih ljudi. Obaju spolova. |
|
|
|
|
|
|
| Stranica 1 od 2 |
Nakon pokušaja otpremanja, za mene, ne posve obične ulaznice od subotnjeg izlaska, počela sam se pitati koliko još imamo emotivnoga smeća uza se. Onoga neopipljivoga i onoga opipljivoga. Svaka čast svom mogućem otpadu na svijetu, ali emotivno smeće najgore je od svega.
Nakon poduže šetnje, izmijenjenih pogleda i rečenica i previše čaša medice pomislih kako je nemoguće spasiti subotnju večer. Šačica novopečenih Zagrepčana i Riječana i nekoliko starosjedioca inače su sastojci za odličan večernji izlazak samo što se katkad teško odlučiti između sveopćeg gužvanja u kafiću i mira te strane glazbe i domaćica što je kulminiralo polusatnim stajanjem ISPRED kafića i upuštanjem u kojekakve mudre razgovore.
Bilo je i više nego lako pokleknuti čarima emisije „Ljubav je na selu“ u kojoj za ljubavi tragaju seljaci (pritom ne mislim na onaj pogrdni naziv) sa ženama koje svoju ljubav nisu mogle pronaći u svoj gradskoj vrevi.
Valentinovo. Sve se crveni u novinama, na televiziji i u izlozima. Sve je spremno za 14. veljače – Valentinovo.
I, ne, pritom ne mislim na ono romantično doba kada su se slale ljubavne poruke. Napisane rukom, na papiru. Već mislim na svu moguću romantiku sadržanu u jednoj SMS poruci. Lažem. To vrijeme također je na izmaku. U današnje vrijeme bliže su nam Facebook poruke. Ili, koju već društvenu mrežu koristite...
Ona je ponovno sama i zadovoljna sama sa sobom – do neke određene granice (koje, ruku na srce, možda i nisu dovoljno dobro označene). I ja sam sama. Iako, nadam se kako jednoga dana – to ipak neću biti. Bez obzira na moguće zadovoljstvo koje mi takvo stanje trenutno pruža. Rekla je kako je biti slobodna kao ptica na grani odlično i kako je to činjenje usluge samoj sebi. Slobodna kao ptica na grani. Hm...Biti slobodna poput ptice na grani označava mnoštvo beskrajnih mogućnosti za nešto (dobro?) i (još bolji?) novi početak.
Stranicu SEO Optimizira
