moderna žena|ljepota|make-up|moda|zdravlje|lifestyle|sex & odnosi|djeca|kuhunja i recepti|dom

Valentinovo. Sve se crveni u novinama, na televiziji i u izlozima. Sve je spremno za 14. veljače – Valentinovo.
Ne znam je li to do horoskopa ili nečega trećega, ali kada je u pitanju Dan zaljubljenih, postoje 3 skupine ljudi (čitaj: žena): oni koje vole Valentinovo, skeptici i oni koji bi ga voljeli da je situacija iole drugačija . Možda kada bi bili u paru?

Kad malo bolje promislim, nekolicina mojih prijateljica ima vezu na daljinu. Ili, će trenutna veza „na blizinu“ postati veza na daljinu. Barem na neko vrijeme. Počinjem zaključivati kako, možda, veza na daljinu i može trajati, ali može li trajati i ljubav na daljinu? Ili, u ovome slučaju vrijedi ipak ona: „Daleko od očiju, daleko od srca?

Pitam se je li preduvjet za istinsku sreću doista – jednak poštanski broj kao onaj od odabranika našega srca? Gledajući raznorazna iskustva ljudi u mojoj blizini, očito nije.

I, ne, pritom ne mislim na ono romantično doba kada su se slale ljubavne poruke. Napisane rukom, na papiru. Već mislim na svu moguću romantiku sadržanu u jednoj SMS poruci. Lažem. To vrijeme također je na izmaku. U današnje vrijeme bliže su nam Facebook poruke. Ili, koju već društvenu mrežu koristite...

Nisam mislila kako će mi ikada nedostajati SMS-anje. Koliko su me nekoć davno živcirali računi za mobitel, toliko me danas živciraju poruke na Facebooku. Pokušavam razumjeti. Vrijeme je recesije. A, svi znamo kako nas raznorazni davatelji kojekakvih usluga neviđeno „deru.“

Ona je ponovno sama i zadovoljna sama sa sobom – do neke određene granice (koje, ruku na srce, možda i nisu dovoljno dobro označene). I ja sam sama. Iako, nadam se kako jednoga dana – to ipak neću biti. Bez obzira na moguće zadovoljstvo koje mi takvo stanje trenutno pruža. Rekla je kako je biti slobodna kao ptica na grani odlično i kako je to činjenje usluge samoj sebi. Slobodna kao ptica na grani. Hm...Biti slobodna poput ptice na grani označava mnoštvo beskrajnih mogućnosti za nešto (dobro?) i (još bolji?) novi početak.

„Na prvi pogled čini ti se sve će biti kao i obično, a ja na prvi pogled znam izabrala sam odlično.“ – tako je sve donedavno pjevala Severina, a mi smo nastavile pjevati...
Velika. Veća. Najveća. Pomoću te tri riječi moguće je opisati dvije pojave koje su u ljudskim životima česte. Rekla bih čak i – prečeste. Riječ je o iščekivanjima i očekivanjima. Naši životi su prožeti njima. Uzmimo samo za primjer čekanje tramvaja pa sve do čekanja da se on javi...

Željeli smo da nas maleni, lijepi, goli dječak s krilima pogodi svojom zlatnom strijelom i donese u naš život ljubav. Mnogima se želja ispunila. Samo što su se sad stvari znatno promijenile. Tridesete su postale nove dvadesete, a poliamorija je postala – amor.
Je li moguće voljeti dvije osobe odjednom i jesmo li uopće u stanju osjećati dovoljnu količinu, tj. duboke emocije prema dva muškarca ili, pak, dvije žene? Istodobno.

Lijepo sam provela Božić, a doček Nove Godine još i ljepše. Novogodišnje odluke? Te mi dvije riječi kolaju mislima već dulje vrijeme. Mnogi oko mene donose novogodišnje odluke. Ali, ne i ja. Sasvim je sigurno – nisam među onom skupinom optimista koji žele nešto promijeniti. Ili, pak, iskorijeniti iz dosadašnjeg načina življenja.

Novogodišnje odluke. Trudim se nabrojati samo jednu. Bezuspješno. Samu sebe prekidam u tim bogohulnim mislima, jer, ruku na srce, ipak nisam toliko ambiciozna. Stoga odlučujem kako je najbolje ove godine, novogodišnje odluke – preskočiti.